Svi naši junaci... hvala vam!

Hrvatska je u finalu svjetskog nogometnog prvenstva!

I dok se cijeli svijet pita kako mala Hrvatska može biti toliko uspješna, ovi će junaci nacije ostati zapamćeni za sva vremena.

Zlatko Dalić po mnogima je bio ključan faktor, vrsni i neovisni trener koji je najvećoj hrvatskoj generaciji unio samopouzdanje, zbližio ih, povezao momčad, napravio rezove koje je morao (slučaj Kalinić), znao voditi utakmice i prepoznati kad je nešto pogrešno (pret)postavio, ujedinio je naciju u podršcu vatrenima, a cijelo vrijeme zazivao samo smirenost, skromnost... i time osvojio sve!

Uz stručni stožer, pomoćnike Dražena Ladića i Ivicu Olića, liječnike, fizioterapeute koji su obavili vraški posao, neizostavnu tim-menadžericu Ivu Olivari..., ova su 22 igrača ispisala hrvatsku povijest.

Ne samo nogometnu...

Pozicija: vratar

Datum rođenja: 27.10.1984. (Zadar)

Trenutni klub: Monaco

Dosadašnji klubovi: Zadar, Hajduk

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 43 (0)

Jako je malo nedostajalo da Danijel Subašić nikad ne obuče dres hrvatske nogometne reprezentacije jer se talentirani mladi vratar od nogometne karijere skoro oprostio. I to dva puta.

Najprije se, u dobi od 14 godina, iznerviran činjenicom kako ga je novopridošli trener njegovog matičnog Zadra degradirao u trećeg vratara, odlučio posvetiti školovanju. Ti problemi su riješeni prelaskom u viši uzrast, no nova se neugodna situacija pojavila osam godina kasnije kada je, zbog problema s tadašnjim menadžerom Renom Sinovčićem, perspektivni golman izgubio želju za nogometnom igrom.

I daljnju Subašićevu karijeru pratile su teške situacije… Tragične 2008. godine upravo je on ispucao kobnu loptu za tragično preminulog Hrvoja Ćustića. I iako Suba ne snosi niti trunku odgovornosti za užasnu sudbinu nogometaša Zadra, ta situacija je zasigurno ostavila dubok ožiljak na karakteru vatrenog heroja.

Ali kao što je rekao prvoga dana nakon Ćustićeve smrti:

"Do kraja karijere na svakoj ću utakmici nositi njegovu majicu i svaki uspjeh posvetiti njemu."

Odgovarajući stranim novinarima na pitanje o pokojnom prijatelju, rasplakao se na presici, te su emocije dirnule cijelu nogometnu Rusiju. A ni Fifa ga nije spriječila da nosi njegovu majicu...

Pozicija: vezni

Datum rođenja: 10. ožujka 1988. (Möhlin)

Trenutačni klub: Barcelona

Dosadašnji klubovi: Basel, Schalke, Sevilla

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 98 (15)

Godina je 2007., već nekoliko mjeseci traje sapunica oko Ivana Rakitića. Hrvatska ili Švicarska? Zemlja porijekla ili zemlja u kojoj se rodio, odrastao? Ivan u tom trenutku teške odluke ima samo 19 godina. Bio je kod strica u Zadru, točnije u mjestu pored, Poličniku. Povukao se u osamu i razmišljao 2-3 dana, stavio sve na vagu i prelomio - bit će Hrvatska!

Tko zna, možda je nakon svega što se dogodilo u godinama koje su slijedile, požalio što je napravio taj odabir. Zašto? Prvo je 2008. promašio jedanaesterac u raspucavanju s Turskom u četvrtfinalu Eura. Znate, u ONOJ utakmici. Onda je 2012. pogodio vratnicu u ključnom dvoboju skupine sa Španjolskom.

Nije se proslavio ni na SP-u u Brazilu, kao ni ostatak momčadi uostalom...

I Rusija se činila kao zadnja šansa za ovog vrhunskog veznjaka. I bio je jedan od junaka osmine finala i četvrtfinala. U oba je dvoboja, s Danskom i Rusijom, stavio zadnji penal. Onaj najteži. Te otkrio da mu je uoči obje utakmice supruga Raquel rekla da će baš on odlučiti.

Sad je s Hrvatskom u finalu, korak do velikog, najvećeg ostvarenja. I dao je veliki obol cijeloj priči. Hej, pa to mu je 71. utakmica u sezoni!

Samouvjerenost pršti iz njega, baš kao i kroz cijelu karijeru. Baš kao kad je s 15 godina odlučio napustiti građevinsku školu jer je bio siguran da će uspjeti u nogometu, a bilo mu je naporno i ići u školu i trenirati.

Za Ivana su se, kad je imao 16 godina, zanimali Chelsea, Man. United, Arsenal, Juventus... Ali on je odabrao Basel. A Basel je ubrzo shvatio kakvog dragulja ima pa je sa 16 godina i tri mjeseca debitirao za prvu momčad. I nastavio odbijati - Barcelonu, Milan, Šahtar, zagrebački Dinamo... U Barcelonu je stigao zaobilaznim putem, ali tako to valjda mora biti u životu. Prvo je morao proći kroz čeličenje u Schalkeu, pa u Sevilli igrati maestralno, osvojiti Europsku ligu i pronaći ženu svog života, Raquel. Nakon jednog običnog, najobičnijeg odlaska u hotelski bar. Čim ju je vidio, znao je da će to biti ljubav i životna suputnica.

Osvajao ju je godinu dana, ne znajući ni jezik!? Ali što Raketa naumi...

Pozicija: vezni

Datum rođenja: 9.9.1985. (Zadar)

Trenutni klub: Real Madrid

Dosadašnji klubovi: Dinamo, Zrinjski, Inter Zaprešić, Tottenham

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 112 (14)

Po mnogočemu se Luka može usporediti s Leom Messijem. Od utrke tko će osvojiti više trofeja u Realu i Barceloni, do statusa da je omiljeniji u inozemstvu nego u domovini, gdje ih je dio navijača uzeo 'na zub', što ih jako pogađa, do toga da su bili na rubu oproštaja od reprezentacije zbog pritiska.

Ali ljubav prema domovini opet je prevagnula, obojica su u tijesnoj završnici kvalifikacija svoje reprezentacije ipak provukli do Rusije.

E tu, u Rusiji, sličnost je stala! Jer Luka je odvukao Hrvatsku do finala, postao kandidat za Zlatnu loptu i definitivno skinuo svaku sumnju da je najveći nogometaš svoje domovine svih vremena. Kod Messija će ta dvojba ipak ostati vječna jer Maradona je s Argentinom osvojio SP...

Priče o izbjeglištvu, ratnom djetinjstvu, neuspješnoj probi u Hajduku, Dinamu, ucjenjivanju Tottenhama za transfer u Real, suđenju, osvojenim Ligama prvaka, šest nagrada za hrvatskog nogometaša godine (izjednačen na vrhu sa Šukerom)... ispričano je sve.

Bio je u europskoj momčadi sezone, najbolji vezni igrač svijeta, u najboljoj momčadi Eura 2008..., ali najljepša je priča nastala u Rusiji.

Pozicija: krilo

Datum rođenja: 2.2.1989. (Split)

Trenutni klub: Inter

Dosadašnji klubovi: Sochaux B, Roeselare, Club Brugge, Borussia Dortmund, Wolfsburg

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 72 (20)

Možda to niste znali, ali jedan od junaka goropadne polufinalne pobjede nad Engleskom uz nogomet se poluprofesionalno bavi i još jednim sportom. Naime, član milanskog Intera strastveni je igrač odbojke na pijesku te je čak, u paru s Nikšom Dell'Orcom, nastupio na prestižnom turniru u Poreču!

Inače, nije nikakvo čudo da se ovaj Omišanin bacio u sportske vode. Perišićev otac bio je košarkaš, dok mu je ujak posjedovao nevjerojatan nogometni talent. Upravo svom ocu krilni igrač Dalićevog sastava duguje i neobičan nadimak – Koka.

Specifično ime vuče podrijetlo iz činjenice kako je otac Ante vodio posao uzgajanja kokošjih jaja, a maleni Ivan često mu je znao pripomagati.

Na početku karijere mladog perspektivnog nogometaša nije sve bilo bajno – Perišić je u dobi od 17 godina morao napustiti Hrvatsku te se otisnuti u inozemstvo, a sve kako bi spasio svoju obitelj. Naime, Ivanov otac zapao je u teškoće te mu je hitno trebala financijska injekcija koju je i dobio prodajom sina u francuski Sochaux.

Nekoliko je godina, i na SP-u 2014. i Euru 2016., bio najbolji hrvatski nogometaš, podigao je letvicu, Jose Mourinho dolazio je u Zagreb po njega, ali ipak nije (još) postao prvi Hrvat u Manchester Unitedu... i onda je malo izgubio formu, dio sezone u Interu se tražio, pa i u Rusiji je nekako bio najveći dužnik... do polufinala kada je smazao Engleze!

Pozicija: krilo

Datum rođenja: 21.9.1993. (Split)

Trenutni klub: Eintracht Frankfurt

Dosadašnji klubovi: RNK Split, Fiorentina, RB Leipzig, Hellas Verona

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 21 (2)

Za najveće hrvatsko otkriće na mundijalu u Rusiji moramo biti zahvalni jednom čovjeku – Niki Kovaču. Bivši hrvatski izbornik i donedavni trener Rebićevog Eintrachta u klub iz grada na Majni doveo je enormno talentiranog, ali i nezgrapnog nogometaša te ga pretvorio u pravog osebujnog ratnika, borca epskih razmjera.

U Njemačkoj je doživio svoj klupski vrhunac baš neposredno uoči odlaska u Rusiju. I takav, pun samopouzdanja nakon što je u finalu Njemačkoga kupa posramio Bayernove stopere, stigao je na SP.

Prethodno je, nakon američke turneje, dobio javnu pohvalu od izbornika Dalića:

"Rebić je sada prestigao Perišića, koji se mora potruditi da vrati svoje mjesto."

Kada krenete 'niz Rebića stranu' pa završite u Vinjanima Donjim, svi će s ponosom govoriti o svome Anti. U lokalnom klubu, u kojem je započeo svoju nogometnu odiseju, istaknut će kako je od malena bio tvrdoglav i jake volje, snažnog karaktera.

"Prije je Ante bio Messi iz Vinjana, a sad je Messi Rebić iz Rosarija", ponosno će kroz šalu izjaviti stanovnici pitomog sela Dalmatinske zagore.

Sela koje je, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, tek treće najmanje koje je dalo hrvatskog reprezentativca na SP 2018. Tada je prijavljeno 2169 stanovnika, a manje su Brozovićeve rodne Okuje s 467 stanovnika i Modrićev Zaton Obrovački sa 126 stanovnika.

Pozicija: napadač

Datum rođenja: 21. svibnja 1986. (Slavonski Brod)

Trenutačni klub: Juventus

Dosadašnji klubovi: Željezničar Sl. Brod, Marsonia, Zagreb, Dinamo (Z), Wolfsburg, Bayern, Atletico Madrid

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 88 (32)

Ponosan, prgav i požrtvovan - riječi su koje najbolje opisuju Marija Mandžukića na terenu. Možda vam se ne sviđa njegov stil igre, možda vam njegova statistika nije dovoljno zadivljujuća, ali ono što Mandžo radi na terenu, ne možete ne cijeniti.

A kako ne vjerovati u sudbinu kad pogledate na koji način je najveći nogometni ratnik kojega je Hrvatska imala, završio u kockastom dresu. Otac Mato je iz Bosanske Posavine i (gle čuda!) zbog nogometa je došao u Sl. Brod. Da Mato nije bio zagrižen u ganjanju bubamare, tko zna gdje bi sad Mandžo bio.

Rat je obitelj odveo u Njemačku, ali vuklo ih je natrag u Slavoniju. A Mario je počeo trenirati u brodskim klubovima, prvo sezonu u Željezničaru, pa onda u Marsoniji. Da je čudo, pokazao je već u mlađim pionirima istrčavši na Cooperovom testu 3350 metara!

U počecima je vrludao po pozicijama - libero, desni vezni, napadač... I nije čak kao dječak želio igrati u napadu! Ali kad je vidio da suigrači ne mogu zabiti, tražio se u špicu i zaprijetio treneru da će prestati igrati ako mu ne ispuni želju. I ostalo je povijest...

A znate li zašto nosi broj 17 u svakom klubu? Zato što je toliko golova zabio u zadnjoj sezoni igrajući za Marsoniju. Svoj je ratnički karakter pokazivao u svakom klubu u kojem je bio, u nekima su ga dočekivali sa skepsom da "što će nam on", ali nije dugo trajala ta averzija.
Sukobi s trenerima (Jurčić, Ivanković, Magath, Guardiola, Simeone) jednostavno su ono što Mandžo jest u svojoj srži. Ratnik koji ne pristaje na kompromise. Ali zavuče se svakome pod kožu. Navijačima, igračima...

U Juventusu su ga suigrači zafrkavali i pokrenuli kampanju "oraspoložite, Mandžukića" i
izmamite mu osmijeh. Ovih dana to nije potrebno...

Vedran Ćorluka

Pozicija: stoper, desni bočni
Datum rođenja: 5. veljače 1986. (Derventa)
Trenutačni klub: Lokomotiv Moskva
Dosadašnji klubovi: Dinamo (Z), Inter Zaprešić, Manchester City, Tottenham, Bayer Leverkusen
Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 103 (4)

Trebao je biti prva opcija na stoperskim pozicijama, činiti par s Dejanom Lovrenom, ali je na Svjetsko prvenstvo u Rusiju putovao nedovoljno spreman pa ga je izbornik Zlatko Dalić posjeo na klupu što je on prihvatio bez pogovora. I stavio se u službu momčadi i rezultata.
O Ćorlukinom požrtvovnosti moglo bi se pričati satima, još je svima u glavi ona slika kad je igrao za Hrvatsku razbijene glave i krvavim povezom. Ili kad je ostao nepomično ležati 10 minuta nakon sudara sa suigračem u Tottenhamu, Heurelhom Gomezom. No srećom, pregledi su pokazali, bez trajnih posljedica. Ali na poteškoće je naučio od malih nogu. Sa šest godina je s roditeljima Jozom i Anđom bježao od rata u BiH i doselio u Zagreb gdje je počeo u Dinamovoj omladinskoj školi impresioniravši brojne skaute odmah u startu. U prvu momčad Dinama probio se tek nakon jednogodišnje posudbe u zaprešićkom Interu koji se baš te sezone s Hajdukom borio za naslov prvaka. Zanimljivo, tada je u Interu bio i Luka Modrić, a njih dvojicu je sudbina nešto kasnije spojila i u Tottenhamu. U sadašnjem klubu je od 2012. godine, došao je do status kapetana i ikone Lokomotiva. O karijeri mu brine otac Jozo koji je ujedno i inženjer, dok mu je majka Anđa sudac, a sam Vedran je prilično polivalentan. U mlađim kategorijama znao je igrati i napadača. Iako mu je stoperska pozicija primarna, koriste ga treneri često i na desnom bočnom, a znao je zaigrati i kao defenzivni vezni! Profinjene je tehnike, daleko od nekog prljavog razbijača, a o tome svjedoči i podatak da je u karijeri, u 446 utakmica, samo dvaput dobio izravni crveni karton! Kad se vrati iz Rusije, uplovit će u bračnu luku s dugogodišnjom ljubavi, Frankom Batelić. Tko zna, možda kao svjetski prvak...

Pozicija: vezni

Datum rođenja: 16. studenog 1992. (Zagreb)

Trenutačni klub: Inter

Dosadašnji klubovi: Hrvatski dragovoljac, Lokomotiva, Dinamo (Z)

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 40 (6)

Da je Marcelo Brozović Indijanac, vjerojatno bi mu plemenski starješine dali neko ime poput "Željezna pluća". Naime, hrvatski je veznjak u utakmici polufinala Svjetskog prvenstva s Engleskom pretrčao nevjerojatnih 16.339 metara! Ne treba ni reći da je s tom "kilometražom" postavio novi rekord svjetskih prvenstava.

U Rusiju je došao ne posve definirane pozicije i s očekivanjima da će na klupu. Ali Dalićeva želja za ofenzivnim nogometom gurnula ga je u prvih 11 umjesto Badelja, abila je to još jedna Zlatkova ispravna odluka.

Epic Brozo nadimak je koji je dobio u Interu, a taj je podvig svakako bio epski. A kad smo već kod navijača Intera, s njima Marcelo ima toplo-hladan odnos. Kad ga je trener Luciano Spalletti zamijenio protiv Bologne, tribine su mu zviždale zbog loše igre, a on je sarkastično uzvratio pljeskom. Epilog? Epic Brozo dobio je po džepu.

Nije mu to prvi incident u milanskom klubu. Za vrijeme trenera Franka de Boera, odbio je ostati na klupi nakon zamjene početkom drugog poluvremena pa je izbačen iz momčadi nakratko, za dvoboj s Juventusom zbog "neprimjerenog i neprofesionalnog ponašanja". De Boer je tada izjavio da Broz mora pokazati disciplinu i da je napravio nešto što on kao trener ne može prihvatiti.

Isto tako, 2015. je prešao kroz dva crvena, a kad ga je policija zaustavila, napuhao je ispod jednog promila pa je proveo noć na triježnjenju. Umirio se i posve promijenio, kažu, otkako se oženio i postao otac.

U Inter je došao iz Dinama gdje su na njega gledali kao na nasljednika Milana Badelja, a neki su ga uspoređivali s Frankom Lampardom.

Karijeru je počeo kao 6-godišnjak u kurilovečkom Udarniku, ali nakon dva tjedna su treneri rekli da nema smisla da on bude tu. Da je predobar! A i sam je kasnije shvatio da mu škola smeta u ostvarenju profesionalne karijere pa je "ugasio svjetlo" u drugom srednje.

Da je pomalo drugačiji pokazuju i priče oko njegovih hobija. A oni se uglavnom tiču - birtije! Fliper, biljar, stolni nogomet, pikado... Čak i u stanu u Milanu ima pikado, a u Velikoj Gorici gdje će živjeti nakon karijere, kupio je kuću s - kafićem! Znao je do Velike Gorice potegnuti nakon utakmica s Interom, odigrati koju partiju pikada s prijateljima iz djetinjstva pa natrag u Italiju. Bez da je itko išta znao u milanskom klubu...

Mateo Kovačić

Pozicija: vezni
Datum rođenja: 6. svibnja 1994. (Linz)
Trenutačni klub: Real Madrid
Dosadašnji klubovi: Dinamo (Z), Inter Milan
Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 46 (1)

Često se znalo za vrijeme ovog Svjetskog prvenstva u Rusiji čuti: koliko je Hrvatska jaka kad je jedan Mateo Kovačić na klupi! I nema se što prigovoriti ovoj konstataciji. Ima Mateo tu nesreću da je vezni red vatrenih "nenormalno" jak. Modrić i Rakitić drže srce hrvatske veze, Mateo se mora zadovoljiti s mrvicama. Baš kao što je to slučaj u Realu otkako je tamo, od kolovoza 2015. godine. A nije baš Mateo naučio biti sporedni glumac. Već kao tinejdžer označen je za "next big thing", pisali su se tekstovi o čudesno nadarenom klincu, a zapeo je za oko i velikanima. Kao 13-godišnjaka salijetali su ga Ajax, milanski Inter, Juventus, Bayern, ali obitelj koja je živjela u Austriji, odlučila je da je za Matea najbolje da ode u zagrebački Dinamo. Pa je obilaznim putem na kraju došao u milanski Inter, kao etablirani igrač modrih s kojima je osvojio dvije dvostruke krune (2010. - 2012.). Koliko je dobar svjedoče pohvale koje je dobivao kroz karijeru. Trapattoni je rekao da podsjeća na bijesnog bika kad se sjuri u slalomu prema golu i opisao ga kao miks Seedorfa i Kake. Martin Novoselac, tada U-17 izbornik, rekao je da toliko talenta nije vidio od Roberta Prosinečkog. Boban je istaknuo da na
račun talenta može biti bolji od njega i da nikad nije vidio toliko profesionalizma kod tako mladog igrača. Legendarni Javier Zanetti otkrio je da u karijeri nije vidio toliko obećavajućeg igrača u 19 godina igranja za Inter, izuzmemo li Ronalda... Inter ga je zbog financijskog fair-playa morao prodati, priliku je uhvatio Real, ali Kova je sve više nezadovoljan tamo i vjerojatno će promijeniti sredinu zbog manjka minuta i šansi koje dobiva. Mateo je inače veliki vjernik, bio je i ministrant u mlađim danima, a sudbina ga je u crkvi spojila s Izabel Andrijanić, koja je pjevala u crkvenom zboru. Susreli su se, upoznali, zaljubili, naposljetku i vjenčali...

Pozicija: stoper

Datum rođenja: 5. 7.1989. (Zenica)

Trenutačni klub: Liverpool

Dosadašnji klubovi: Ilovac, Karlovac, Dinamo, Inter Zaprešić, Lyon, Southampton

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 45 (2)

Kad je za sebe rekao da je ponajbolji stoper na svijetu, prvi su se podsmjehivati počeli - Englezi! Ali čovjek je bio nezamjenjiva karika kod finalista SP-a i kod finalista Lige prvaka. Pa ne bi baš uspio da je nekakva 'rupa'. Još ne vjerujete? Pitajte Jürgena Kloppa!

Da možemo genetski stvoriti stopera, to je Lovren!  Jak, brz, ima obje noge, igra glavom nevjerojatno dobro, skače do neba. On je sve što vam treba!

Kao trogodišnjaka obitelj ga je iz ratnog pakla BiH odvela u München, gdje je odrastao do desete godine. Bilo mu je jako teško vratiti se, priznao je da su mu se vršnjaci u školi rugali jer nije tako dobro znao hrvatski.

I to, i neprestane kritike i podcjenjivanja, i sukobi s trenerima (nakon kojih je sam priznao da je pogriješio, pokajao se), i privatna kalvarija oko ucjena, provala u dom... sve ga je samo ojačalo.

U Rusiji je glavna obrambena karika, glavni motivator, među glavnim zabavljačima.

Domagoj Vida

Pozicija: stoper, bočni
Datum rođenja: 29. travnja 1989. (Osijek)
Trenutačni klub: Bešiktaš
Dosadašnji klubovi: Osijek, Bayer Leverkusen, Dinamo (Z), Dinamo (K)
Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 64 (3)

Kad su Domagoja Vidu jednom prilikom upitali koje bi tri stvari nosio na pusti otok, bez razmišljanja je ispalio: "Hm, djevojku, loptu i - pivo." Slavonski bećar generator je dobrog ozračja u svlačionici, ali to je ta vesela slavonska ćud. Da se nekad zna i previše zaigrati svjedoči primjer iz vremena dok je igrao za Dinamo. Na putovanju na kup utakmicu kod Vrsara u Poreč, otvorio je pivo u autobusu pred trenerom Antom Čačićem pa je izbačen ekspresno iz busa. I kažnjen sa 100.000 eura!
Vida ne zabija puno, što je i logično za njegovu poziciju na terenu, ali "ima njuh" za ključne ili barem jako bitne pogotke. Ludogorecu u 98. minuti u 2. pretkolu Lige prvaka za prolaz, Kosovu u kvalifikacijama za održavanje nade za plasman na SP u Rusiju, sad na SP-u Rusima u produžetku... A malo je nedostajalo da se ništa od toga ne dogodi. Poznati nogometaš i Domagojev otac, Rudika Vida, odveo ga je u NK Osijek kao dječaka, ali Domagoju se nije baš ostajalo tamo i biti odvojen od obitelji. Bježao je kući u Donji Miholjac, ali prilagodio se i na kraju postao drugi najveći izlazni transfer u povijesti Osijeka (2.4 milijuna eura u Bayer Leverkusen). Harambašastu narav pokazao je i na ovom SP-u, slaveći Ukrajinu na jednom video uratku pa mu je prijetila suspenzija od strane Fife, ali izvukao se samo s upozorenjem.

Pozicija: desni bočni

Datum rođenja: 10. 1.1992. (Rijeka)

Trenutačni klub: Atletico Madrid

Dosadašnji klubovi: Dinamo (Z), Lokomotiva, Genoa, Sassuolo

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 40 (0)

Šime Vrsaljko bio je upitan za polufinalni sraz s Engleskom zbog ozljede protiv Rusije u četvrtfinalu, a drugačije ni ne može kad se dogodi spoj Šime i reprezentacije. Naime, njegovu karijeru i nastupe na velikim natjecanjima obilježile su - ozljede. Na ovaj ili onaj način.

Nakon što ga je Slaven Bilić maknuo sa završnog popisa za Euro 2012. u Poljskoj i Ukrajini, upao je nakon ozljede Ive Iličevića. Dvije godine kasnije, upao je na završni za SP u Brazilu, a onda je nakon ozljede Danijela Pranjića, završio u početnoj postavi.

Ne ozljeda, već odmaranje kapetana Darija Srne, donijelo mu je traku u dvoboju s Argentinom pa je s 22 godine postao jedan od najmlađih kapetana u povijesti vatrenih.

Ono po čemu je definitivno naj jesu tetovaže. Oslikan kao dječja slikovnica, ima zaista hrpu tinte na sebi. Prevladavaju vjerski motivi pa tako na prsima ima ogroman križ, a na leđima sliku Bogorodice s djetetom Isusom. Iznad njih su anđeli i golubica, a ispod je prikaz Posljednje večere. Jednu tetovažu posvetio je bratu, ne znamo kome je posvećen leptir, a nešto će se sigurno pronaći i za sinčića Brunu.

U posljednje je vrijeme promijenio imidž po pitanju frizure, pustio je kosu pa ga suigrač iz reprezentacije Ivan Perišić zeza da je novi Pablo Escobar. A u Rusiji je zabavljao svojim snimkama na Instagramu. "Englezi la pa-pa" postao je neviđen hit...

Pozicija: napadač

Datum rođenja: 19. lipnja 1996. (Zagreb)

Trenutačni klub: Hoffenheim

Dosadašnji klubovi: Dinamo (Z), Lokomotiva, Rijeka, Leicester

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 37 (10)

Rijetki, ali zaista rijetki uspiju skupiti 450 nastupa u mlađim kategorijama nekog kluba, a Andrej Kramarić je u Dinamu skupio više od 450. Ali ne nastupa, nego pogodaka! Trpao je Krama nemilice kao dječak u modrom dresu pa je s brojkom od 452 gola postao ujedno i najefikasniji Dinamov strijelac u mlađim kategorijama u povijesti kluba!

Mnogi su ga vidjeli kao novog Davora Šukera, ali iako je bio Dinamovo dijete i u tom je klubu od šeste godine, došlo je do trvenja između njega i vodećih ljudi kluba ubrzo nakon prelaska u seniore. Kasnije je sam Kramarić priznao da nije želio slijediti primjere nekih drugih igrača i potpisivati građanske ugovore sa Zdravkom Mamićem. Pa je naposljetku prešao u Rijeku gdje je doslovno eksplodirao u igračkom smislu.

Nakon što je svom bivšem klubu Lokomotivi zabio pet golova pobjedi 6:0 u sezoni 2014./15., postao je prvi igrač u HNL-u nakon 14 godina s takvim učinkom te jedan od trojice kojima je to pošlo za nogom u povijesti.

Sve to nagnalo je engleski Leicester da obori klupski rekord u odšteti (više od 10 milijuna eura) kako bi ga doveo, ali iduće je sezone proslijeđen u Hoffenheim na posudbu. Naposljetku nije uspio skupiti ni dovoljan broj nastupa da primi šampionsku medalju za Leicesterov naslov prvaka.

I dok u Engleskoj nije išlo, u Bundesligi je zato Kramarić briljirao. U sezoni 2016./17. navijači Hoffenheima izabrali su ga za igrača sezone, a upao je u prošloj sezoni u Kickerovu momčad godine.

Krama je iznimno popularan i u - Češkoj! U selu Kramy ima svoj fan klub, a svaki se njegov pogodak zalijeva novim rundama.

U Rusiji je plesao između prve postave i ulaska s klupe. Do finala je igrao u svih šest utakmica (kao i Modrić, Lovren, Rakitić i Perišić), ali je 12. igrač po minutaži. Zabio vrlo važan gol Rusima.

Milan Badelj

Pozicija: zadnji (defenzivni) vezni
Datum rođenja: 25. veljače 1989. (Zagreb)
Trenutačni klub: bez kluba
Dosadašnji klubovi: Dinamo (Z), Lokomotiva, HSV, Fiorentina
Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 41 (2)

Prve je nogometne korake napravio zahvaljujući majci, i to u kvartovskom klubu Ponikvama, gdje su ga dvije godine uzastopce odbijali jer je bio premalen i nisu imali tako mlade uzraste u klubu. Naposljetku je primljen 1994. i bio je tamo sve do 2002. kad je "preselio" u NK Zagreb. U redovima pjesnika zadržao se do 2005., a onda ga je "ukrao" zagrebački Dinamo kao 16-godišnjaka pa je s kadetskom i juniorskom momčadi osvajao prvenstva Hrvatske.
Odmah su krenule usporedbe, mnoge je podsjećao na legendarnog Zvonu Bobana, ali kako je Luka Modrić postajao sve veća zvijezda i privlačio sve veću pozornost velikih stranih klubova, Badelja su u Maksimiru označili kao njegova nasljednika.
Prošao je prvo neizostavno kaljenje u Lokomotivi, a onda se etablirao kao jedan od ključnih kotačića Dinamovih naslova prvaka u periodu od 2009. do 2012. godine.
Upravo je te 2009. izabran za hrvatsku nogometnu nadu godine, a prošao je sve selekcije vatrenih od U16 do U21 i u mlađim kategorijama skupio čak 63 nastupa! Pritom je zabio dva pogotka no golovi mu, osim u Dinamu gdje je u 113 utakmica postigao 25, nikad nisu bili jača strana. On sam je, prema vlastitom priznanju, ipak najviše uživao u majstorijama Zinedinea Zidanea, kao i Francesca Tottija. Na treninge Dinama dugo je putovao vlakom, odbijajući kupiti automobil iako je imao i položen vozački ispit, a astma ga nije spriječila da napravi vrhunsku karijeru iako on oko te astme nikad nije radio dramu i isticao je da se javlja prvenstveno kao alergijska reakcija u proljeće.

Neposredno uoči SP-a teško je proživio šokantnu smrt prijatelja i suigrača Davida Astorija, ali je preuzeo njegovu kapetansku vrpcu i vodio momčad u najtežim trenucima. Ganuo do suza govorom na Astorijevu pogrebu...

Pozicija: lijevi bočni

Datum rođenja: 17.7.1987. (Split)

Trenutni klub: AC Milan

Dosadašnji klubovi: Le Mans B, Hrvatski dragovoljac, Hajduk, Dnipro, Napoli, Sampdoria

Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 48 (0)

Iako je igrač koji u zlatnoj generaciji vatrenih zauzima najdeficitarniju poziciju u modernom
nogometu produkt omladinske škole Hajduka, zanimljivo je kako je novopečeni igrač Milana prvu europsku epizodu imao u Francuskoj. Naime, nakon što je odbio potpisati profesionalni ugovor s poljudskom momčadi, Strinić se 2006. godine otisnuo put Le Mansa gdje je proveo godinu dana igrajući za njihovu drugu momčad.

Nakon povratka u domovinu te dobrih igara u dresu Hrvatskog dragovoljca, sve je bilo dogovoreno sa – zagrebačkim Dinamom! No urbana legenda kaže kako je na pola puta prema Zagrebu ipak stigao poziv majstora s mora te se Strinić 'vratio kući'.

Samozatajan igrač kasnije će preko Ukrajine i Serie A izgraditi profesionalnu karijeru, a na tom putu cijelo vrijeme ga je pratila povučena Ivana – supruga i ljubav iz najranijih dana s kojom je dijelio i srednjoškolske klupe.

Josip Pivarić

Pozicija: lijevi bočni
Datum rođenja: 30. siječnja 1989. (Zagreb)
Trenutačni klub: Dinamo Kijev
Dosadašnji klubovi: Lokomotiva, Dinamo (Z)
Nastupi za reprezentaciju (broj pogodaka): 23 (0)

"Samo Dinamo nosim ja u duši", mogao bi Josip Pivarić prepjevati malo poznatu zabavnu pjesmu klape Intrade. Jer on nikako da se "makne" od Dinama. Cijeli je njegov igrački vijek vezan uz to ime. Još otkako je kao 10-godišnjak stigao u Dinamovu omladinsku školu pa i dok je igrao u Lokomotivi, a zatim i u seniorskoj momčadi maksimirskog kluba kojemu je dao pet godina svoje profi karijere. I onda odlazak - Dinamo! Ali kijevski. Prošloga se ljeta Pivarić otisnuo u Ukrajinu, očito je došlo malo i do zasićenja nakon gotovo 20 godina na Maksimiru.
Nije on u karijeri zabio previše pogodaka. Ukupno 10 u klubu i dva za Hrvatsku U-17 u 350 nastupa. Ali jedan će sigurno pamtiti do kraja života, onaj u povijesnoj Dinamovoj pobjedi nad Arsenalom u Ligi prvaka. Naučio je kroz sve ove godine biti dežurni Pedro, prozivan je posprdno Plivarićem, a debi na velikom natjecanju dočekao je tek u Rusiji jer ga je ozljeda udaljila od Eura 2016. godine. Bio je standardan u kvalifikacijama za ovaj SP, a nije dizao galamu i halabuku kad mu je Strinić "preoteo" mjesto u prvih 11 u ključnim utakmicama za Svjetsko prvenstvo, dodatnim kvalifikacijama s Grčkom. Kao što se ne buni što je u Rusiji u drugom planu. Šuti i odrađuje posao kad ga izbornik Dalić "prozove pred ploču".

Strinić i Pivarić više-manje godinama su dva najbolja hrvatska lijeva beka i kako koji izbornik dođe, tako ih mijenja. Strinić je bio (ali manje igrao) u većim klubovima, Pivarić je u svoja dva Dinama standardan. Rivali su za istu poziciju godinama, ali što je najvažnije: ni jedan se nikad nije bunio na svoj status, očaravaju mirnoćom, staloženošću u javnim istupima.

Na SP-u su obojica - odlični!