Dan kad je srce reklo DA
i ispisana je hrvatska
nogometna povijest!
S sad - Srna, čuvaj se!

Ivan Rakitić u utorak će upisati 100. nastup za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Veznjak Barcelone priključit će se našoj vrsti u Elcheu, pa se na otvaranju Lige nacija suprotstaviti Španjolskoj. I svojim suigračima Sergiju Busquetsu i Sergiju Robertu.

Jedan od senatora kockaste svlačionice u tom će dvoboju ući u 'klub 100', postati osmi nogometaš u povijesti koji je skupio 100 nastupa u dresu hrvatske reprezentacije.

Standardni igrač u svim vizijama Ernesta Valverdea tako će se u utorak priključiti nekima od najvećih nogometaša u hrvatskoj povijesti: Dariju Srni (134 nastupa), Luki Modriću, Stipi Pletikosi (oba po 114), Josipu Šimuniću (105), Ivici Oliću (104), Vedranu Ćorluki (103) i Dariju Šimiću koji je u najdražem dresu upisao 100 nastupa. A bez ikakve dvojbe, stigao je red da se u tu priču uključi i - Ivan Rakitić.

Igrač čija je nogometna priča ipak bila nešto - drugačija...

Jedna od ikona hrvatske reprezentacije rodio se u Rheinfeldu, jer u njegovom Mohlinu tada nije bilo bolnice. Otac Luka tako ga je upisao u tamošnji lokalni klub, gdje je Ivan napravio svoje prve nogometne korake. Srećom, pokupio je očeve gene, Luka je jednom nastupio za mladu reprezentaciju Jugoslavije, igrao u generaciji i s Goranom Jurićem. Sinu je bio prvi trener...

Omaleni Ivan već je u djetinjstvu iskazivao velik potencijal, pa je prekinuo srednju građevinsku školu u Baselu, te se odlučio posvetiti nogometu.

Tražili su ga Juventus, Arsenal i Chelsea, no on se kao klinac prvo želio dokazati u Švicarskoj, pa je potpisao ugovor s Baselom. To se pokazalo dobitnom kombinacijom, Rakitić je vrlo brzo postao važan igrač toga kluba, pa i jedan od najvećih talenata švicarskog nogometa...

"Poslije jedne utakmice Švicarske i Španjolske do 17 godina (2004.), stigla je ponuda Chelseaja, ali ja sam bio prezadovoljan u Baselu. I samo sam tamo želio nastaviti karijeru. Istina, u Chleseaju bih puno više zarađivao, čak su mi i ocu nudili bolji posao i veći novac, ali sam u razgovoru s ocem i bratom shvatio kako mi Basel pruža najbolje uvjere za razvoj" rekao je jednom prilikom Rakitić, pa nastavio:

"Kao dječak sam odradio neke razgovore s tadašnjom predsjednicom Basela Gigi Oeri, ona me se baš dojmila. A Basel je u to vrijeme igrao Ligu prvaka, imponiralo mi je potpisati za takav klub. I tada sam znao kako sam donio dobru odluku. U to vrijeme nisam još niti poznavao Mladena Petrića koji je nastupao već za prvu momčad Basela, oni mi je kasnije puno pomogao, sada smo veliki prijatelji."

Uz igrački rast mladog igrača, paralelno je rastao i interes HNS-a koji je svim silama želio Rakitića 'prebaciti' u hrvatsku reprezentaciju.

Prvi put Rakitić je protiv Hrvatske zaigrao na Europskom prvenstvu U-17 u Italiji 2005. godine, naši su mladići tada slavili 5:2, a kockaste su boje tada branili Milan Badelj, Dejan Lovren, Nikola Kalinić, Ivan Kelava, pa i današnji igrači Slaven Belupa (Delić, Bačelić-Grgić) ili Gorice (Špičić)...

"U mojoj smo obitelji uvijek pričali hrvatski jezik, tog sam se dana drugačije osjećao slušajući hrvatsku himnu. Sve je bilo drugačije, a poslije utakmice sam dugo razgovarao s tadašnjim izbornikom Hrvatske Ivanom Gudeljom, pa i Martinom Novoselcem. Tada su uspostavljeni prvi kontakti s HNS-om, sve je onda postalo vrlo intenzivno" dodao je Rakitić.

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju debitirao je prije točno 11 godina, u Zagrebu protiv Estonije 8. rujna 2007. godine. Hrvatska je pod vodstvom Slavena Bilića u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. godine slavila 2:0, oba gola postigao je Eduardo, a Rakitić je u 62. minuti zamijenio Niku Kranjčara. Prvi reprezentatvni gol postigao je pet dana kasnije na gostovanju kod Andore (6:0), samo dvije minute nakon što je zamijenio baš Eduarda...

Ivan Rakitić vrlo je postao neizostavan član hrvatske reprezentacije za koju je nastupao na tri europska i dva svjetska prvenstva. Bilo je tu velikih razočaranja, uspona i padova, a na kraju je i ta reprezentativna priča doživjela veliki uspjeh.

Plasman u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji, osvajanje srebrne medalje i ostvarenje najvećeg uspjeha u povijesti hrvatskog sporta...

Od reprezentacije su se poslije Rusije oprostili Danijel Subašić, Vedran Ćorluka i Mario Mandžukić. Mnogi su strahovali kako će to napraviti Luka Modrić i Ivan Rakitić, no obojica su ostala u kockastoj vrsti.

Spremni za nove izazove, spremni za još jedno (posljednje!?) veliko natjecanje...

"Svatko od nas starijih igrača imao je neku svoju situaciju i donosio neku svoju odlluku. Iskreno, jesam, lomio sam se, puno razmišljao, razgovarao s izbornikom Dalićem i još više sa suprugom. Na kraju sam shvatio da je želja za reprezentacijom bila jača od svega. Toliko je ta želja bila velika da je teško bilo reći zbogom. Srce je odlučilo" poručio je Rakitić ovih dana odgovarajući na pitanje o oproštaju od reprezentacije.

Ivan Rakitić u Elcheu će, ponavljamo, upisati 100. nastup za hrvatsku reprezentaciju, a to je prije njega uspjelo samo sedmorici veličanstvenih. Sada nam stiže i osmi, a Raketa će se i na toj ljestvici brzo uspinjati.

U samo nekoliko mjeseci dostići će Šimića, Ćorluku, Olića i Šimunića, a onda kreće lov na tri velikana - Pletikosu, Modrića i Srnu. Veznjak Barcelone u ožujku će napuniti 31 godinu, a sada ostaje jedini realan kandidat koji bi s kockastog trona mogao dostići i Darija Srnu.

Za to mu treba još 34 utakmice, no ostane li Raketa u reprezentaciji i do Katara - sve je moguće...