Vida - životna priča:
Bećar koji je bježao,
izbačen iz kluba, a
sad su ga htjeli izbaciti sa SP-a!
Pio je najskuplje pivo svijeta, glavni je
okidač sjajne atmosfere, zabija samo važne
golove, a sad je ustvrdio:
Vraća nam se za sve...
Nakon iscrpljujućih 120 minuta plus onih 10-ak utrošenih na jedanaesterce, kad se smirila sva ona gungula, skakanje, vrištanje, zagrljaji i poljupci, Domagoj Vida za ruku je uzeo svoga sina Davida. Legao je na travu stadiona u Sočiju kojim je netom prije "orao", mališu posjeo na trbuh i pričao mu.
Nije trogodišnji David, koji neodoljivo sliči na oca, vjerojatno shvaćao što svi ti "čike" rade oko njega, zašto tolika galama, cika i vika, ali jednoga dana bit će mu jasno da je svjedočio povijesti.
Hrvatska je izborila polufinale Svjetskog prvenstva. Po drugi put u svojoj kratkoj povijesti, a njegov otac bio je jedan od heroja.
Prvo je postigao prekrasan pogodak glavom za 2:1, ali kako to nije bilo dovoljno za plasman među četiri najbolja, morao je stati oči u oči s Igorom Akinfejevim i u raspucavanju s bijele točke.
Problem nam je bio peti izvođač. Pivarić se nije osjećao spremnim, pa je Vida rekao ja ću
Hladan kao špricer, ili bolje reći kao njegova Drava uz koju je odrastao u Donjem Miholjcu, zabio je po drugi put ruskom vrataru te magične večeri. Kasnije je Ivan Rakitić dovršio posao i fešta je mogla početi!
"Slavimo uz glazbu, pivo, sokove! Odlična atmosfera, zaslužili smo to", poručio je odmah nakon utakmice, još vruće glave hrvatski stoper.
Sad ga Englezi žele izbaciti sa SP-a, a Fifa je pokrenula postupak protiv njega jer je u slavlju zajedno s Vukojevićem skandirao "Slava Ukrajini!" Što može biti kažnjivo kao politička parola, u kontekstu rusko-ukrajinskog rata.
Spominjale su se dvije utakmice suspenzije, što bi za njega značio kraj SP-a, Englezi su navijali za to, ali Fifa mu je poslala samo upozorenje...
Nikad on nije skrivao tu svoju bećarsku stranu, a ni pivo mu nije stran pojam. Vjerojatno je jedini čovjek na svijetu koji je limenku piva platio 100.000 eura.
Mnogi od vas znaju tu priču, ali da vas podsjetimo. Dinamo je putovao na kup utakmicu kod niželigaša Vrsara u Poreč, a iz nekog razloga Domagoj je pomislio da bi baš bilo fora otvoriti pivo u autobusu. Tadašnji trener Ante Čačić odmah je zaustavio autobus i izbacio Vidu iz njega usred Vukovarske ulice u Zagrebu!
Dogodilo se to dakle na samom početku putovanja, mora da je hrvatski reprezentativac bio jako žedan...
Srećom po njega pa ga nije "stislo" negdje kod Lokvi recimo, gdje su ljudima prvi susjedi vukovi i medvjedi...
Vida je na toj pogreški očito naučio lekciju pa nakon toga više nije bilo sličnih incidenata. No više je puta u njegovom slučaju opet pivo bilo u prvom planu, ali ga je upotrijebio za zalijevanje. Ne cvijeća, nego aktualnog izbornika Dalića nakon remija u Grčkoj kojim su izborili SP.
Zalijevanje mu očito dobro ide, pa je slično ponovio i nakon trijumfa nad Islandom ovdje u Rusiji. Žrtva nije bio Dalić nego Rakitić.
Odakle mu pivo stalno pri ruci, pitate se? Navodno nakon svake utakmice reprezentativci imaju gajbu u svlačionici. Pivo, naime, poznato je od davnina, opušta mišiće...
A kad su Domagoja jednom prilikom upitali koje bi tri stvari nosi na pusti otok, bez razmišljanja je ispalio:
Hm, na pusti otok bih ponio djevojku, loptu i - pivo
No, to je Vida. U njegovom kraju bi rekli - harambašast. Priznali su to i njegovi roditelji u razgovoru za 24sata.
"Zvali su me par puta u školu zbog njega jer je s ekipom napravio neke cirkuse. Ali nije to bilo ništa strašno. Volio je raditi razne psine. Sjećam se, godinu dana nakon što je trenirao u Osijeku, dobio je svoju sobu i smetalo mu je što ga stalno kontroliraju. Gospodin je uzeo bušilicu i napravio si na vratima špijunku, da on vidi tko njemu kuca. Onda su ga lijepo istjerali iz sobe i morao sam mu tražiti stan. Nakon šest mjeseci su ga onda vratili. Uvijek je on imao neke glupe ideje. Danas kad razmišljam o tome kakav je bio, smijem se, žena se uvijek živcirala zbog njega, pojeo nam je živaca i živaca...", priznaje njegov otac Rudika.
On sam je bio nekadašnja zvijezda HNL-a, u sezoni 1993./94. sa 26 golova bio treći strijelac HNL-a iza dinamovaca Vlaovića i Cvitanovića koji su zajedno zabili 56. Dva gola u karijeri zabio je i velikom Hajduku. I to kad ga je čuvao Igor Štimac.
Ali na stranu sve to, žali Rudika što nije prekinuo karijeru jer bi danas možda imao dva slavna sina nogometaša. Naime, Domagoj ima brata Hrvoja. On je četiri godine stariji, igra napadača kao i otac Rudika, ali ostao je u amaterskom nogometu.
"Nisam ga mogao voziti na treninge, pa sam znao zamoliti prijatelja. Kad je Domagoj počeo, već sam završio karijeru, pa sam ga vozio ja. Tko zna, možda bi bio bolji i od Domagoja! Ali trebala nam je svaka kuna, hranio sam obitelj i nije mi palo na pamet da ga odvedem u Osijek. Bilo mi je to nemoguće izvesti sam jer kad je stasao, ja sam još igrao. Siguran sam da bi bio sjajan igrač", otkriva Rudika.
Domagoja je zato odveo u Gradski vrt, ali umalo je sve završilo i prije nego što se zakotrljalo. Vidi je teško padala odvojenost od obitelji, gubio je volju i nije želio na treninge.
"Tjerao sam ga doslovce. Kada je završio osmi razred dobio je svoju sobu i rekli su mu u klubu da ne mora više putovati nego će stalno biti u Osijeku. To je tek bila trauma. Čak je nekad i bježao. Ustanemo ujutro, odvezem ga u Osijek, odem raditi, a on u 9 već kod kuće u Miholjcu. Sjeo na bus i zdimio kući!
Trebalo mu je dvije godine da se adaptira. Nisu mu bili teški treninzi, nego mu je bilo teško odvojiti se od nas, od obitelji, mame, brata. Mi smo jako vezani. Drž - ne daj, galami, razgovaraj, uvjeravaj. Na kraju je shvatio da mora ostati u Osijeku jer ga ne možemo više vozati tamo", prepričava Rudika.
Na kraju je Vida ostvario drugi najveći izlazni transfer u povijesti Osijeka. Otišao je u Bayer iz Leverkusena za 2.4 milijuna eura. Samo je Jurica Vranješ klubu s Drave donio više (tri milijuna eura). No, u Njemačku je otišao s 21 godinom i nije se snašao. Kohorta je rogoborila protiv tog transfera, na kraju ga nije uspjela spriječiti iako su po Osijeku osvanuli grafiti - ode Vida, ode glava.
Na kraju glava nije otišla nikome, a i Vidina karijera je dobila novi zamah povratkom u Hrvatsku, u redove Dinama. Tada su se plavi hvalili da je riječ o najskupljem transferu u povijesti HNL-a. Točan iznos se ne zna, ali otplatio ga je jednim jedinim pogotkom. Onim u 98. minuti Ludogorecu u drugom kolu kvalifikacija za Ligu prvaka.
Dinamo je tada izborio skupine preko moldavskog Šerifa i u blagajnu su se slili milijuni eura. Bez Vide to ne bi bilo moguće.
Ubrzo je nakon toga prešao u kijevskog imenjaka gdje je proveo pet godina, a i tamo je zabijao ključne pogotke. Ukupno ih je postigao 13 u 160 nastupa, a jedan od tih donio je 2015. Dinamu titulu. Prvu nakon šest godina.
Ma zapravo je nevjerojatno koliko je Vidinih važnih pogodaka, s obzirom na to koliko ih je malo ukupno zabio. Osim toga Ludogorcu, zabijao je u turskom derbiju za Besiktas protiv Fenerbahcea u veljači u pobjedi 3:1.
Kijevskom je Dinamu više puta donio bodove, a tri je puta zabijao najvećem rivalu Šahtaru! U superkupu prošle godine, a u prvenstvu i kupu 2014. I to za pobjedu!
Izrazito bitan gol zabio je i za Hrvatsku u kvalifikacijama za ovaj SP. U onom mučenju na Maksimiru s Kosovom, u utakmici koja je prvotno odgođena zbog kiše za jedan dan, postigao je gol za 1:0 u završnih četvrt sata utakmice. Pogodak koji je Hrvatsku vratio u igru za Rusiju.
Specijalizirao se Vida za važne golove, a centimetri su ga od jednog takvog dijelili i prije dvije godine na Euru u Francuskoj. Sjećate se osmine finala i utakmice protiv Portugala kad je Vida promašio dvije lijepe šanse. Jednu glavom, jednu iz voleja, a potkraj produžetka je Hrvatska dobila gol i ispala...
"Bog nije želio da prođemo dalje, kao da smo ukleti...", rekao je tada razočaran.
Sad kad hrvatski brod plovi prema finalu, prisjetio se svih tih pehova s vatrenima.
"Kod nas nikad ne ide lako, ali vraća nam se za prijašnja europska i svjetska prvenstva."
Konačno su Vidi počele cvjetati ruže na reprezentativnom planu. One na privatnom cvjetaju već odavno.
Sina Davida dobio je s ljubavi svog života, bivšom Kraljicom Hrvatske Ivanom Gugić s kojom je prošle godine stupio i u brak.
Ženu za povesti na pusti otok dakle ima. Neko pivo se uvijek nađe, baš kao i lopta. A šaljivdžija i zafrkant kakav već je, damo se kladiti da bi prošvercao i četvrtu stvar - onaj kipić
svjetskog prvaka. Samo da ga se dočepa...
Ne fali puno, dvije pobjede. A kako mu leže ti ključni golovi, možda i on malo pogura cijelu priču. Pa onda nek' nosi trofej Julesa Rimeta gdje ga god volja!
