Bivši kapetan Zeline u Luksemburgu: Tri kluba bila bi u sredini HNL-a, plaće su do 6000 €...

Liga je sve jača pa se i reprezentacija sve više prati. Imam nekoliko suigrača koji igraju za Luksemburg, uvijek su sretni kada idu na utakmice, njima je to poput izleta, priča ...

Vedran Mesec jedan je od brojnih hrvatskih nogometaša koji kruh zarađuje izvan Lijepe naše. Igrao je za Sesvete, Maksimir, Segestu i Zelinu, a posljednjih godinu i pol dana za Etzellu Ettelbrück iz Luksemburga. Sa 27 na leđima pokušava osigurati egzistenciju, a bijeg s naših travnjaka bio je prvi korak u tom smjeru.

"Oko 4.5 godine sam igrao za Zelinu i bio kapetan, zabio sam 97 golova i prošao puno toga s tim klubom, put od 4. do 2. lige", rekao Mesec na početku razgovora za Goal.

Tada je igrao s Fučekom koji je kasnije prešao u Split, s Melnjakom koji je sada u belgijskom Lokerenu te Kristićem koji je igrao za Belupo i ruski Luč. Mesecu je posebno u sjećanju ostala utakmica s Poljuda i četvrtfinale Kupa 2012. Hajduk je jedva prošao s ukupnih 3:1, a na tribinama je bilo 5000 navijača. 

Objasnio nam je kako je završio u Luksemburgu.

"Primijetio me skaut Perković i prvo sam išao na probe u Poljsku i Švicarsku, ali nisam imao sreće s promjenama trenera, a onda je došla ponuda iz prvoligaša Etzelle. Igram stalno, bio sam i kapetan u nekoliko utakmica, jako sam zadovoljan."

Kvaliteta nogometa je, očekivano, slaba, ali ne toliko koliko mislimo.

"Fola Esch s kojom je igrao Dinamo, Dudelange i Differdange bi mogli igrati u HNL-u. Bili bi negdje na sredini ljestvici, bliže prema dnu. Ostali klubovi su poluprofesionalni, ali igrači se plaćaju i u 2. ligi, ukupno imaju četiri lige. U mom klubu plaće su u rangu od 1000 do 2500 eura, a Dudelange kao najbogatiji i igrački najjači, plaća i do 6000 eura. Liga je dobra odskočna daska jer dosta igrača završi u drugoj Bundesligi, centar je Europe pa ima puno skauta. Ima perspektive i preporučio bih je svima."

Ima navijača na tribinama, ali i Hrvata na terenima.

"Po utakmici zna biti i do 1000 gledatelja, a nas prati 50-ak navijača. Uvijek imaju transparente, baklje... Nas Hrvata bilo je ukupno pet u ligi, dva u mom klubu, a sada sam praktički ostao sam. Ima i puno Crnogoraca, igrača iz Bosne i Hercegovine."

Luksemburg je po BDP-u najbogatija europska zemlja.

"Zemlja je fenomenalna, minimalac je 1800 eura. Ja ne živim u Ettelbrucku koji ima 10-ak tisuća stanovnika, nego u njemačkom Trieru, blizu granice. Ipak mi je tamo jeftinije jer je u Luksemburgu, iako je standard visok, sve dosta skuplje. Vezani su za Belgiju, Nizozemsku, ali jako su usmjereni na Njemačku."

Luksemburžani dosta znaju o Dinamu, ne samo zbog utakmica modrih s Folom.

"Dinamo otprije svi znaju, a pogotovo Zdravka Mamića. Hajduk nešto manje, a HNL im je totalna nepoznanica. Reprezentaciju poznaju prije svega zbog Modrića, Rakitića i Mandžukića."

Njihova reprezentacija se muči, posljednja je u kvalifikacijskoj skupini sa Slovačkom, Španjolskom, Ukrajinom, Bjelorusijom i Makedonijom.

"Liga im je sve jača i napreduju iz godine u godinu pa se i reprezentacija sve više prati. Imam nekoliko suigrača koji igraju za Luksemburg, uvijek su sretni kada idu na kvalifikacijske utakmice, njima je to poput izleta."

Vedran nije klasični nogometaš, paralelno je izvanredno studirao ekonomiju i na 4. je godini.

"Ostao bih u nogometu i nakon karijere, u sportskom menadžmentu. Vidjet ćemo dokad ću igrati, ali živio bih ovdje. Gazda kluba ima i tvrtku s 3000 zaposlenih, ponudio mi je posao, ali zasad sam ga odbio. HNL je opcija, ali samo prva liga", za kraj nam je otkrio svoje planove za budućnost.