Vijesti Rezultati uživo

Stvaranje Cristiana Ronalda: kako je dobitnik Zlatne lopte rastao od siromaštva do najboljeg igrača svijeta

Cristiano Ronaldo bio je vidljivo emotivan dok je i treći put okrunjen za najboljeg nogometaša svijeta no za one koji su ga gledali kako odrasta u siromašnoj četvrti najvećeg grada otoka Madeire Funchala ta je scena dobro poznata.

U brdskom predjelu grada, u četvrti zvanoj Santo Antonio, Ronaldovo je odrastanje bilo sve samo ne lako. Bio je četvrto dijete majke Dolores i oca Dinisa, što njegovi sirmoašni roditelji nisu planirali. Dolores je bila kuharica, a otac Dinis, koji je preminuo 2005. nakon što je vodio dugu bitku s alkoholizmom, mjesni vrtlar. Novca je bilo jedva dovoljno za prehraniti obitelj...

Ime Cristiano dala mu je majka, a Ronaldo otac, čiji je najdraži glumac bio Ronald Reagan, tada i predsjednik SAD-a. Klinac je već kao jako malen bijeg od svakodnevnih problema obitelji počeo tražiti na igralištu. Otac ga je dopratio na prvi trening u lokalni klub Andorinhu, gdje je već igrao njegov rođak Nuno. Od tada, Ronaldo se nije zaustavljao.

Francisko Afonso, učitelj u osnovnoj školi koji mu je bio prvi trener, bio je impresioniran od početka.

"Od samog starta je bio poseban i to ste jasno mogli vidjeti. Bio je malen, ali odlučan. Počeo je kao branič, ali je ubrzo promjenio poziciju jer je uvijek želio biti tamo gdje je akcija, htio je sudjelovati u svemu. Bio je dobar s obje noge i brz, te je imao dobru tehniku jer nikada nije prestajao vježbati. I uvijek je želio loptu. Nogomet mu je bio sve u životu i kada nije mogao igrati bio je izvan sebe."



Made in Madeira | Slika mladog Ronalda u njegovom prvom klubu Andorinhi 

Rui Alves, njegov prijatelj iz djetinjstva koji je ostao blizak sa zvijezdom madridskog Reala do danas kaže kako je oduvijek samo želio igrati nogomet.

"Mogli smo izaći van i igrati cijeli dan, a on je stalno udarao loptu. Pokušao sam ga navesti da igramo i neke druge igre, no on je želio igrati samo nogomet. Potkraj dana išli smo do pekare kako bi se počastili slasticama koje nisu prodane tog dana, no gdje god smo išli, on je sa sobom nosio loptu."

I u Andorinhi je danas trostruki osvajač Zlatne lopte ubrzo ostavio traga. Ricardo, njegov suigrač iz dječjih dana koji i danas radi u klupskom kafiću, prisjeća se koliko je kod malog Cristiana bio izražen natjecateljski duh.

"Bio je mnogo bolji od ostalih igrača. To ste mogli vidjeti čak i u toj najranijoj dobi. No, ako je nije dobio loptu, odmah bi se uzrujao, a kada bismo izgubili je plakao."

Koliko je talentiran dječak bio svjedoči činjenica da je jednom do poluvremena postigao hat-trick za Andorinhu koja je povela s 3:0. No, prije odmora je dobio udarac u glavu te su ga odmah u poluvremneu odveli u bolnicu na pregled. Vratio se do igralištaa prije kraja utakmice, omotan zavojima oko glave, samo kako bi ga potpuno dotukla činjenica da je njegova momčad primila četiri gola dok ga nije bilo, te su na kraju izgubili 4:3.

Njegove su izvedbe na terenu počele 'stvarati valove' diljem atlantskog arhipelaga, pa ga je ubrzo u svoje redove doveo najveći klub na njegovu otoku, Nacional. Tamo je s 12 godina mogao i službeno postati dio klupske omladinske škole, no dotad su mnogi već shvatili kako je mršavi mladić stvoren za mnogo veće i bolje stvari te je jedan pravnik s Madeire, sudac Joao Marques de Freitas kontaktirao skauta lisabonskog Sportinga, Aurelija Pereiru, kako bi prodiskutirali o mogućoj probi za Ronalda u glavnom portugalskom gradu.



        Lopta u ruci | Ronaldo (dolje, sasvim desno) na fotografiji koju ponosno čuvaju u njegovom bivšem klubu


"Ronalda sam upoznao kada mu je bilo 11 godina preko njegovog kuma koji je rekao kako je jako dobar nogometaš. Tada je bio vrlo, vrlo malen, mršav i krhak. Stupio sam u vezu sa glavnim skautom Sportinga kojem sam rekao da postoji dječak za kojeg pričaju da je izuzetno dobar," priča za Goal Joao Marques de Freitas.

"No, dobio sam odgovor kako je dječak premlad i kako ne možemo poslati tako mladog dječaka u Lisabon. Zato sam stupio u kontakt s Cristianovom majkom koja je bila vrlo skromna i siromašna osoba. I ona je odobrila. Tako smo mu kupili povratnu kartu do Lisabona. Cristiano je otišao sa znakom od kartona oko vrata na kojem je pisalo njegovo ime kako bi ga prepoznali. Gospodin Aurelio ga je dočekao te je on proveo četiri dana u Lisabonu."

Skauti Sportinga bili su impresionirani klincem s Madeire te je ubrzo postignut dogovor. Nacional je još otprije bio dužan Sportingu 25 tisuća eura za razvoj igrača kojega su jednom doveli te su poručili klubu iz prijestolnice ako im oproste taj dugu, mogu Ronalda dobiti besplatno. Ipak, tada je to bio velik novac za 11-godišnjaka, a klubovi su na kraju dogovorili kako će detalje svog završnog dogovora sačuvati u tajnosti.



             Promjena krajolika | Ronaldova obitelj sada živi u mnogo najekskluzivnijem dijelu Funchala


Sportingova nogometna akademija najbolja je u Portugalu te su posebno bili poznati po stvaranju krilnih igrača svjetske klase, poput Luisa Figa. Ronaldova majka, veliki fan Luisa Figa i navijačica Sportinga, bila je sretna da joj sin odjene slavni zeleno-bijeli dres, te je sa samo 12 godina klinac preselio na kopno, u Lisabon.

Ispočetka mu je bila veoma teško, jer je mali Cristiano čeznuo za domom, a drugi dječaci su ga maltretirali zbog teškog otočkog naglaska s Madeire, koji im je bio smiješan. "Imao je problema, ali na kraju ih je sve nadvladao zbog svoje vrlo jedinstvene osobnosti. On je pobjednik i imao je odlučnost koja nije poznavala strah već od najmlađe dobi," pričao je De Feritas.

"On je borac, dijete s ulice. Njegov je otac bio veoma nesretna osoba i umro je prije nekoliko godina. Cristiano je imao vrlo teško djetinjstvo, no uvijek je znao kako reagirati na probleme kada je bilo teško. Tako, kada ga je predsjednik Fife Sepp Blatter ismijavao nazivajući ga "zapovjednikom", rekao je: "Ja odgovaram na terenu." To je i učinio. Iako, u jednu ruku je Blatter bio u pravu kada je tako nazvao, jer on to zaista jest."

Prijatelj iz djetinjstva Rui je dodao: "Ljudi ga uopće ne poznaju. Misle da ga poznaju, no kada ste s njim vidite koliko je ljubazna i velikodušna osoba. Ne dolazi ovdje u Santo Antonio jer mnogo ljudi ovdje ne radi pa ga onda samo žicaju novac, te onda ni on ne želi odlaziti. No, nije se nimalo promijenio kao osoba od vremena kada je živio ovdje."

"Još smo u vezi i uvijek nađe vemena za nas," dodaje drugi Ronaldov prijatelj, Ricardo. "Smiješno je to. Kada sam bio mlađi, divio sam se Pauleti koji je s Azora, druge otočne skupine u Portugalu, poput naše Madeire. I uvijek sam se pitao: "Zašto mi ovdje ne možemo imati takvog igrača?" Na kraju se ispostavilo da imamo još i boljeg!"

"Za mnoge ljude, Cristiano je stavio naš otok na kartu svijeta i uvijek će mu biti zahvalni na svemu što je učinio za nas."

Tako se možete kladiti da su, dok je 29-godišnjak ispustio svoj poklič po preuzimanju još jedne Zlatne lopte, i mnogi stanovnici Madeire ispustili jednako glasan krik zadovoljstva pred svojim televizorima. Uzviknuli su, nostalgično i ponosno, zbog mladića kojeg su gledali kako se uzdiže iz siromaštva do novog osvajanja najprestižnije individualne nogometne nagrade.