Kalinić i vatreni - brak bez ljubavi

Kalinić je na četvrtom velikom natjecanju i četvrti put skuplja mrvice! Puk'o je... i pomogao reprezentaciji

“Izborniče, zašto ste izostavili Moratu?”, bilo je logično pitanje na konferenciji za medije Julenu Lopeteguiju nakon što je objavio popis 23 igrača Španjolske za SP.

"Jer sam ja tako odlučio! Iduće pitanje?", bio je jedino objašnjenje.

U Rusiju nisu ni doputovali, a zdravi i spremni kao maratonci, Mauro Icardi, Leroy Sane, Karim Benzema..., dok su na klupi zacementirani Higuain, Dybala, Firmino, Douglas Costa, Giroud, Reus, Ter Stegen... Većina njih s malim šansama da upišu više minuta u Rusiji nego Kalinić. Da nije puk'o.

No, naš se dragi Kale, eto, našao uvrijeđen što je protiv Nigerije trebao ‘samo’ ući s klupe, napravio je najveću uvredu koju igrač može napraviti treneru (odbio ući u igru), pa je Dalić napravio jedini logičan i normalan potez.

Zašto se Kale na to odlučio?

20 godina, četiri mjeseca i 12 dana imao je Nikola Kalinić kad ga je Slaven Bilić, još kao Hajdukova napadača i udarnu iglu U21 reprezentacije (koju su vodili Ladić kao izbornik i Dalić kao pomoćnik!), pozvao i pružio mu debi u pripremnoj utakmici za Euro 2008. protiv Moldavije.

Htio ga je Bilić koristiti i u završnici kvalifikacija, međutim Kale se ozlijedio pa je na to mjesto ušao - Mario Mandžukić. I kao da otad živi u Mandžinoj sjeni. Sve do danas i odlaska iz reprezentacije.

Učinak u Serie A ove sezone

Na Euro ga je Bilić ipak vodio, nakon pripremnih utakmica protiv Moldavije i Mađarske. I ondje je zaigrao, tih 16 minuta u rezultatski nevažnoj pobjedi nad Poljskom 1:0 prvi mu je nastup na velikim natjecanjima. Prvi od - tri.

Deset godina kasnije, Nikola je opet tu, ovaj je put došao čak kao igrač Milana, ali status mu se nije promijenio. Otišao je i na četvrto veliko natjecanje, ali i četvrti put kao treća ili četvrta napadačka opcija!

I kao igrač koji je valjda rekorder po broju nastupa za reprezentaciju - s klupe. Naime, nevjerojatno zvuči da je od 41 nastupa za Hrvatsku, Nikola svih 90 minuta na terenu proveo svega - četiri puta!? Protiv Gruzije u sramotnom porazu 1:0 u Tbilisiju 2011., u prijateljskim utakmicama protiv Estonije 2012. i Moldavije 2016., te na Euru 2016. protiv Španjolske.

Dok je šest puta odigrao manje od 15 minuta. A od 15 golova (uopće ne zvuči malo!), svega su četiri bila - važna. Dakle, to nisu oni iz prijateljskih utakmica niti iz kvalifikacijskih u trenucima kad je već sve bilo riješeno.

Važne je golove zabio Gruziji u kvalifikacijskoj pobjedi 2:1 za Euro 2012. u Splitu, Španjolskoj u pobjedi 2:1 na Euru 2016., te u ovim kvalifikacijama pobjedonosni Ukrajini u Zagrebu (1:0) i gol za 2:0 u playoffu protiv Grčke (završilo 4:1).

Ne, nitko mu nije za to kriv, niti ga je ijedan izbornik (grubo) zakinuo. Jednostavo je Hrvatska imala bolje napadače!

Na Euru 2008. Klasnića, Olića i Petrića, na Euru 2012. Mandžukića i Jelavića, na SP 2014. Niko Kovač nije ga ni vodio (Mandžukić, Olić, Rebić, Jelavić, Eduardo), na Euru 2016. samo je Mandžukić bio ispred njega, a sada Mandžo i Kramarić, koji je Hoffenheimu donio Ligu prvaka s 13 golova.

Nitko mu nije kriv i zato je njegova reakcija posve neprimjerena. Iako bi u Rusiji sasvim sigurno, ma već u prvoj utakmici, upisao i svoj debi na svjetskim prvenstvima. Mrvice? Neki bi i veći igrači s tim mrvicama bili i te kako oduševljeni...

I dok jedva čekamo njegovo obraćanje “nije to zato što nisam igrao nego zbog principa, tretirali su me loše, naravno da nemam ništa protiv Mandže i Krame, ali stanje je jako loše, bla truć...”, navijačku podršku teško može dobiti.

Ma sve i da donese liječničku dokumentaciju o problemima s leđima, samo pogled u kakvom su tek zdravstvenom stanju igrali kockasti junaci, prije svih Mandžukić svih ovih godina, začepit će mu usta.

Dalićev put “nitko nije važniji od momčadi”, koji naglašava svaki dan, jedini je ispravan, osim ako u momčadi imate Ronalda, Messija ili Neymara. A ne Kalinića.

Sam je sebe prekrižio... i narušio atmosferu u reprezentaciji? Možda, ali možda joj je i pomogao. Sam se detektirao kao 'trulu jabuku' i iskočio iz košare.

I u klubu, a pogotovo u reprezentaciji svi moramo svoje osobne interese i ega podrediti uspjehu momčadi. Rjeđe smo skupa, a natjecanja imaju puno veću važnost u odnosu na prvenstva. Izuzetno je bitno da grupa bude jaka, da svi ego stave u službu momčadi.
Milan Badelj

Možda postane i baš onaj ekstra motiv, kohezivni faktor u svlačionici. Ona ekstra snaga, za najveći rezultat.

Pa u tom slučaju: Hvala, Kale! Hvala što si napravio taj korak da momčad uspije.