Sreća vaša što niste - nogometaši

PodijeliZatvori Komentari
Imamo ponajboljeg europskog igrača, dobru generaciju, nadmudrene izbornike i poraz koji nije krah. Ali išlo bolje ili lošije, i igrače kojima je stalo

Imaju najboljeg igrača u Europi. I ostatak momčadi satkan od više ili manje važnih karika velikih svjetskih klubova.

Rijetki od njih očekuju da odu predaleko na turniru, a Hrvatska u skupini briljira. Ma ta osmina finala europskog prvenstva bit će samo zagrijavanje za ono što slijedi: Hrvatsku s medaljom!

Jer u kockastom je dresu ponajbolji igrač turnira i uz njega igračine iz velikih klubova. Svi su složni: velika generacija! I na klupi vrlo samouvjereni izbornik.

I onda šok! Hrvatska je nakon prve nokaut utakmice otišla kući.

Nažalost, svi detalji ovog uvoda isti su i za nogometaše i za košarkaše. Portugal je imao Ronalda, Rusija Šveda. Portugal je imao Pepea, Quaresmu, Renata Sanchesa, Carvalha, Moutinha, Nanija..., Rusija Mozgova, Fridzona, Kurbanova, Voronceviča... Čak su i nogometašima i košarkašima u skupini najviše 'porasla krila' nakon utakmice sa Španjolskom!

Bogdanović i Modrić bili su ponajbolji igrači Eura, uz njih Šarić, Simon, Bender..., te Mandžukić, Rakitić, Perišić..., ali njih dvojica prečesto igraju 'sami'. Te Čačić i Petrović vrlo slična garda. Obojica u ključnoj utakmici - potpuno nadmudreni.

Eh sad, hoće li i nakon ispadanja momčadi koju smo vidjeli u borbi za medalje, koju navijači svakako smatraju vrednijom od diobe 9. i 16. mjesta u Europi, priča biti ista?

Hrvatska je košarka uoči Eurobasketa napravila ono što je nogomet napravio 2006. - povratak najveće generacije. Funkcije su preuzeli Stojko Vranković, Rađa i Aleksandar Petrović, tu je, blizu, i Kukoč. Kao što su tada Bilić, Asanović, Prosinečki i Jurčević preuzeli nogometnu reprezentaciju, bili jednoglasno podržani, na Euru 2008. Hrvatska je prvi put prošla skupinu nakon deset godina, ali šokatnan, neponovljiv poraz od Turske sve je razbio. Nogometom je zavladala negativa, pljuvačka atmosfera, ozračje u kojem se jedva čekao kiks da bi se iz svih oružja udarilo na igrače, izbornike, legende..., gdje se sprdalo dojučerašnje junake nacije. Naravno - anonimno, iz fotelje.

Luka Modric Croatia Kosovo WC Qualicification

Nikad više hrvatska reprezentacija nije imala podršku kakvu igrači zaslužuju. I cijelo to vrijeme sva ta sportska javnost uglavnom benevolentno gledala je kako u ostalim sportovima (košarka, rukomet, vaterpolo, tenis...) također drmaju razni 'mamići', kako igrači redom odbijaju reprezentaciju, odbijaju igrati za Hrvatsku, jer se pripremaju za klupsku sezonu, jer se ne slažu s izbornikom, jer ih klub ne pusti (a oni se ne bi htjeli zamjerati), jer im treba "ljeto da se odmore", jer im se ne uklapa u kalendar..., pa bi se vratili nakon koje godine... I svi su ti sportovi ljubomorno gledali kako je u nogometu opstao kult reprezentacije, kako se najbolji nogometaši cijelo vrijeme redom odazivaju, kako ginu za hrvatski dres. Pa nekad ide bolje, nekad lošije, kao i svim igračima u svakoj momčadi na svijetu, ali oni ginu. Njima je stalo. Kao i košarkašima. Barem onima koji su došli na EP.

Nažalost, Luka Modrić istupio je kazavši da reprezentacija više nema onaj naboj. A taj naboj ne dolazi od novca, bogatih ugovora koje imaju u klubovima. Ne donosi ni šansa za transfer, nju je većina već odavno dobila i ugrabila. Naboj nosi domoljublje i ono kad vidiš da si usrećio svoj narod, kad te navijači nose 90 minuta, a onda zajedno s tobom slave ili tuguju. Kad jedva čekaš okupljanje reprezentacije jer uživaš u dolasku u domovinu. Kad si uzor mladima i kad te cijene po onome u čemu si najbolji - nogometu.

U nogometu je sve to nagrizla - nije uništila i vjerujemo da nikad neće! - ona glasna manjina mrzitelja, koja tim igračima, koji su dali puno za Hrvatsku, želi stvoriti atmosferu linča i osjećaj da na ta okupljanja dolaze s mučninom. Ili da - ne dolaze.

I koliko god nogomet nažalost klizi ga gubitku kulta, košarka je daleko od njegova punog povratka. Ali je napravila značajne korake ka tome.

I zato poraz od Rusije nije i ne smije biti krah, debakl ni potop (kao što se isključivo zlobno, nikako argumentirano i objektivno, opisuje poraz nogometaša od Portugala), nego bolan poraz od jako dobre reprezentacije. Poraz kakvih u sportu ima, kakve je i ta Hrvatska i te kako nanosila drugima. Niti će Dario Šarić nakon lošeg Eura biti lošiji igrač. Dapače, s ovom školom bit će još bolji.

A pravi će navijači iščekivati iduću šansu. I navijati, bodriti, jer to je naša, hrvatska reprezentacija, i kad pobjeđuje Španjolsku, Litvu, Sloveniju... i kad gubi ključne utakmice, i kad ponajbolji igrač podbaci i kad izbornik debelo zezne stvar... Šansa za košarkaše je SP u Kini 2019., za nogometaše Finska i Ukrajina idući mjesec. Za nogometaše i - prave navijače.

 

 

Idući tekst:
Sve za novac! Barcelona mijenja ima kultnog Nou Campa
Idući tekst:
Nogomet LIVE na TV-u: Sve utakmice koje možete gledati idućih dana
Idući tekst:
Arsenal se spasio neviđene sramote, Borussia izdržala potop
Idući tekst:
Srna doznao kaznu: Bivši hrvatski kapetan suspendiran na 17 mjeseci!
Idući tekst:
'Inter je bordel, platio bih iz vlastitog džepa da se ne moram vraćati tamo!'
Zatvori